OUR STORY

Pedagoški aspekti inkluzije

Područje i princip u okviru cjelokupne reforme sistema odgoja i obrazovanja, podrazumijeva diferencirani pristup u obrazovanju i nije puka integracija djece s posebnim potrebama.

Posebnu ulogu imaju škole, uz obavezu da istražuju fleksibilniji model organizacije ukupnog rada u školi  s primarnim ciljem: da se ostvari  obrazovanje, poštujući mentalnu raznovrsnost, istovremeno težeći podizanju standarda nastave i obrazovnog nivoa učenika (Hadžić-Suljkić 2015 :140-141).

Inkluzivno školovanje predstavlja obrazovanje za sve učenike prema njihovim mogućnostima

INKLUZIJA = Filozofija obrazovanja → temeljite promjene  u:

* razmišljanju  ljudi,

* stavovima  

* odnosu prema različitostima

Cilj: da se bolje shvate teškoće na koje djeca nailaze tokom školovanja.

Djeca s razvojnim poteškoćama i drugim različitostima u redovnoj nastavi, cijenjena su zbog onog što jesu.

Učenici, nastavnici, pedagozi-psiholozi, roditelji i rukovodstvo imaju svoju ulogu i svoju zadaću u ovom procesu.

Integracija se sastoji od mogućnosti da se nešto  uskladi sa stvarnošću i da se ta stvarnost istovremeno transformiše, a tome treba dodati i mogućnost izbora

Integracija  i sudjelovanje, učenika  čine  aktivnim, dok prilagođavanje  ga čini pasivnim 

                        (“Freire, 1967, preuzeto: Freire, P. 2006).

(UNESCO-ov priručnik – Posebne potrebe u  učionici, urednik Lena Saleh, preuzeto: Koncepcija devetogodišnjeg osnovnog odgoja i obrazovanja,2006)

Pretpostavka 1: Svako dijete može naići na poteškoće u školi.

Pretpostavka 2: Takve poteškoće mogu ukazati na način na koji možemo usavršiti naše poučavanje. (I nastavnici mogu izazvati  teškoće, ali ih mogu i izbjeći)

Pretpostavka 3: Ova poboljšanja vode boljim uslovima učenja za sve učenike. (Promjene načinjene  zbog djeteta koje ima problem koristit će svima,  sredstvo su  poboljšanja sveukupnih okolnosti)

Pretpostavka 4: Podrška bi trebala biti prisutna kao pokušaj  nastavnika da poboljša svoju praksu.

U svijetu su ove četiri pretpostavke povezane sa stavom nastavnog plana o obrazovnim poteškoćama.

Sada možemo posmatrati načine na koje bi škole trebale reagovati.

Radeći tako udaljit ćemo se od brige o kategorijama, staranju i segregaciji ići  prema načinima rada koji naglašavaju ispitivanje, saradnju i usavršavanje.

Koristeći ove pristupe tražit ćemo načine poučavanja koji vode računa o  indvidualnosti svih naših učenika        

(Koncepcija devetogodišnjeg osnovnog odgoja iobrazovanja, 2006.)

Neznatne su razlike u obavezama Inkluzivne škole, od obaveza škola koje isključuju učenike iz redovnih odjeljenja.

* Prenose znanja učenicima preko dogovorenih programa.

* Svako dijete da bude uključeno u redovnu nastavu i dobije onoliko gradiva koliko može savladati,

* Ima pravo i na individualno prilagođeni program.