OUR STORY
Pedagoški aspekti inkluzije
Područje i princip u okviru cjelokupne reforme sistema odgoja i obrazovanja, podrazumijeva diferencirani pristup u obrazovanju i nije puka integracija djece s posebnim potrebama.
Posebnu ulogu imaju škole, uz obavezu da istražuju fleksibilniji model organizacije ukupnog rada u školi s primarnim ciljem: da se ostvari obrazovanje, poštujući mentalnu raznovrsnost, istovremeno težeći podizanju standarda nastave i obrazovnog nivoa učenika (Hadžić-Suljkić 2015 :140-141).
Inkluzivno školovanje predstavlja obrazovanje za sve učenike prema njihovim mogućnostima
INKLUZIJA = Filozofija obrazovanja → temeljite promjene u:
* razmišljanju ljudi,
* stavovima
* odnosu prema različitostima
Cilj: da se bolje shvate teškoće na koje djeca nailaze tokom školovanja.
Djeca s razvojnim poteškoćama i drugim različitostima u redovnoj nastavi, cijenjena su zbog onog što jesu.
Učenici, nastavnici, pedagozi-psiholozi, roditelji i rukovodstvo imaju svoju ulogu i svoju zadaću u ovom procesu.
Integracija se sastoji od mogućnosti da se nešto uskladi sa stvarnošću i da se ta stvarnost istovremeno transformiše, a tome treba dodati i mogućnost izbora…
Integracija i sudjelovanje, učenika čine aktivnim, dok prilagođavanje ga čini pasivnim
(“Freire, 1967, preuzeto: Freire, P. 2006).
(UNESCO-ov priručnik – Posebne potrebe u učionici, urednik Lena Saleh, preuzeto: Koncepcija devetogodišnjeg osnovnog odgoja i obrazovanja,2006)
Pretpostavka 1: Svako dijete može naići na poteškoće u školi.
Pretpostavka 2: Takve poteškoće mogu ukazati na način na koji možemo usavršiti naše poučavanje. (I nastavnici mogu izazvati teškoće, ali ih mogu i izbjeći)
Pretpostavka 3: Ova poboljšanja vode boljim uslovima učenja za sve učenike. (Promjene načinjene zbog djeteta koje ima problem koristit će svima, sredstvo su poboljšanja sveukupnih okolnosti)
Pretpostavka 4: Podrška bi trebala biti prisutna kao pokušaj nastavnika da poboljša svoju praksu.
U svijetu su ove četiri pretpostavke povezane sa stavom nastavnog plana o obrazovnim poteškoćama.
Sada možemo posmatrati načine na koje bi škole trebale reagovati.
Radeći tako udaljit ćemo se od brige o kategorijama, staranju i segregaciji ići prema načinima rada koji naglašavaju ispitivanje, saradnju i usavršavanje.
Koristeći ove pristupe tražit ćemo načine poučavanja koji vode računa o indvidualnosti svih naših učenika
(Koncepcija devetogodišnjeg osnovnog odgoja iobrazovanja, 2006.)
Neznatne su razlike u obavezama Inkluzivne škole, od obaveza škola koje isključuju učenike iz redovnih odjeljenja.
* Prenose znanja učenicima preko dogovorenih programa.
* Svako dijete da bude uključeno u redovnu nastavu i dobije onoliko gradiva koliko može savladati,
* Ima pravo i na individualno prilagođeni program.